Sva gorčina nasipala dušu
da otvrdne srce moje,
načinila strašnu sušu
gdje mi molitve se roje.
Propustila oblake je strašne
da poruše razlistano drveće,
stvoreno od ljubavi i nade strasne,
i da uvene mi s neba cvijeće.
Ali Bog moj svoga Duha spusti,
utemelji se u mojoj biti
kao što i oblak bijeli, gusti
čvrsto spaja anđeoske niti
jer je Krist me prvi, prije svega ljubio,
mene načinio, moju čežnju, moju bit;
prvi Bog je mene, moju vjeru stvorio
koja neće nikad ničim sebe skrit.
Bog je Otac prvi bio tu
kao što i posljednji je sišao
da na ovom svetom tlu
svaki stvor bi Svetog Duha disao.
Toga ne zna nitko, ali ipak znaju svi
po svom uskrsnuću što ih čeka
i po Posljednjem se sudu streme ravnati
jer ih nosi vječnoga života rijeka.
28.05.2023. 22:41
No comments:
Post a Comment
just do it