Lamento

Želim odgovoriti i javiti se Kristu,

anđelima koji su čuvari

uvijek bili za tu ljubav čistu;

malo tko za njih sad mari.

Izvan sebe, mada praštam

ili možda baš zbog toga,

o budućnosti ne maštam,

slušam savjet Boga svoga.

Kao luk i strijela napete su vene,

ali kroz njih kola Krv božanska

što se kao rijeka uklapa u stijene

kao natopljena moja krv građanska.

Tu je Majka što sigurnost daje,

Posuda od meda i od mlijeka

kojima me hrani, bez prestanka traje

kao sestra ili brat čiju ljubav prati jeka.

Maštam, sanjam, ali to ne vrijedi;

veća mi je Milost ova moga tijela

koja sastavlja mi uspomenu da ne blijedi

i da ostane mi poput Krista bijela.

Nisu potrebne mi riječi od banalnosti,

komplicirane i loše uređene,

već mi samo treba jednostavnosti,

izravne i čvrsto određene.

Zavist. Gora još od pohlepe,

sakrivena kao brod u magli.

Gazi, ruši sve, a duše slijepe.

I pred Bogom ljudi teško bi se sagli.

Kriste, u tim tugama si tako lijep,

svaka Tvoja suza vrijedi za živote mnoge.

Plačeš uvijek kad je čovjek slijep

jer nedostaje mu Tvoje riječi stroge.

Samo je u Bogu mir duše moje

koji stvorio me i odredio

da ponesem snažan križ od hvoje

da bi srce moje njime odledio.

12.05.2023. 23:13