Psalam 49 - Ispraznost bogatstva

Prividna sreća bezbožnikova 

Poslušajte ovo, svi narodi, *
    čujte, svi stanovnici zemlje,
vi, djeco puka, i vi, odličnici, *
    bogati i siromašni zajedno!

Moja će usta zboriti mudrost, *
    i moje srce misli razumne.
K poučnoj izreci priklonit ću uho, *
    uz citru ću izložit svoju zagonetku.

Što da se bojim u danima nesreće *
    kad me opkoli zloba spletkara
koji se u blago svoje uzdaju *
    i silnim se hvale bogatstvom?

Ta nitko sebe ne može otkupit *
    ni za se dati Bogu otkupninu:
životu je cijena previsoka, *
    i nikada je neće platiti
tko želi živjeti dovijeka *
    i ne vidjeti jamu grobnu.
Jer, i mudri umiru, †
    pogiba i luđak i bezumnik: *
    bogatstvo svoje ostavlja drugima.

Grobovi im kuće zasvagda, †
    stanovi njihovi od koljena do koljena, *
    sve ako se zemlje nazivale
    imenima njihovim.
Čovjek koji nerazumno živi *
    sličan je stoci koja ugiba.

Takav je put onih koji se ludo uzdaju,

to je konac onih koji uživaju u sreći:

Poput stada redaju se u podzemlju,
smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.
Njihova će lika brzo nestati,
podzemlje će im biti postojbina.
 A moju će dušu Bog ugrabiti podzemlju iz pandža
i milostivo me primiti.

Ne boj se ako se tko obogati
i ako se poveća blago doma njegova:
kad umre, ništa neće ponijeti sa sobom,
i blago njegovo neće s njime sići.

Ako se u životu držao sretnim
– »Govorit će se da ti je dobro bilo!« –
i on će doći u skup otaca svojih,
gdje svjetlosti više vidjeti neće.

Čovjek koji nerazumno živi
sličan je stoci koja ugiba.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.