Nebeski pečat

15.04.1995. - 15.04.2015.

Budim se sa zajedničkim tragovima

koji su pomiješani kao jedna stopa;

opet malo zalazim u ono što je proteklo,

zalazim u narav zemlje koja obiluje snovima.

Sneno gledam zrake sunca posred stropa

čudeći se svemu što je srce moje steklo.

Simbol koji gledam kao sebe samu, voljnu,

ukršta se s tvojim ispred Kralja koji vlada,

ne može se nikako namjerom odvojiti.

Molim i ne vidim sliku proizvoljnu

dok mi blagoslov odozgo na te stope pada.

Ja ne mogu sama te simbole spojiti

što su se veličanstveno utapljali još nedavno

u najjačemu znaku i simbolu našeg Uskrsnuća.

Sad u moje snove osobno dolazi najdraže mi Biće

koje govori mi kako smijem gledati Ga izravno

jer mi nije želja moja kriva, niti umiruća,

da okušam žedna konačno to Božansko piće.

Opet krećem, sada vele da je moja narav zdrava,

dobila sam onaj pečat kreposti i darova,

već na vrhu stigoh Bogu kroz majčine jasle

kada još je bila sva na kušnji moja isprava.

Sada se prisjećam svih ljubavnih parova

kad su moje misli tek u tajnu zašle,

još i prije nego što sam tebe izazvala

da se nevinošću tvojom usred svijeta začne

ona ljubav nadnaravna koju ja sam slutila.

Ona moja visoravan sad je sjajna razvala

i upornost moja prema tebi noćas načne

stazu neba kojom sam se za tobom uputila.

Danas opet slavim dvadesetu obljetnicu;

sred svih slavlja evo jedno samo moje.

Sjećam se svih ratova i velikih poraza.

Često željela sam proživjeti Cvjetnicu,

ali dalje zastalo je naravno mi srce moje,

bježala sam od Božanskog obraza.

Anđeo mi rekne vatrenoga sjaja da ga pratim,

ali tu je bila poslušnost mi slijepa,

srce moje nije htjelo izdati si zavjeta.

Poslušnici silni gurali me da se ne obratim

sve dok ne dođe mi s neba okrepa,

umoran mi anđelak ne uskrati savjeta.

Tada vidjeh znakove, u snu mi se pojave,

kako moram zagaziti u te nebeske visine,

sam je Bog mi u tom pomogao strasno

pa mi kaplje krvi pota getsemanskoga objave

da sam pala u te nadnaravne sve dubine

gdje mi procvalo je trnje oštro, krasno.

Sad odavde gledam na sav svijet,

ne znam zašto sam se za njim osvrtala,

zašto kušala sam vlastite si snage.

Tvoj je zagovor mi bio strašan, svet;

umrla sam tebi i tu smrt sam izazvala,

a sad opet ćutim ruke tvoje blage.

14.04.2015. 09:30