Riječ na drvetu se sjaji,
prsi krvave i bijele
govore mi: čekaj da se vratim.
Već i mene Ti zakralji,
čak i mene sad su požnjele
da sljepoćom se obratim.
Skupljam vodu da se nađe
kada budeš umirao,
da preživim kada opet postaneš.
Tu i janje izgubljeno zađe
što si prsima ga dirao
da u obranu mu staneš.
Kako je to davno bilo
kada rekao si “slijedi me”,
Srce srca moga,
a sad sve se nazad slilo.
Sada Ti podsjeti me
časa tog otajstvenoga
kad sam sama sebi svjedočila
da Te priznah vlastitim i svojim
od tada pa dovijeka.
Svu sam zemlju natopila;
da ne žeđaš sad se bojim,
duša moja Tebe čeka.
03.04.2015. 22:10
No comments:
Post a Comment
just do it