Ti si, Kriste, moja Galileja, moj početak.
Čovjek, meso ljudsko koje traži spasa,
Duša koja pita se i uči što joj je začetak,
Duhovno bogatstvo, puno darova i krasa.
Ti si moja volja i uvijek moja Ti si savijest,
Ti si moja ljubav i daješ mi zrno mudrosti.
Uvijek si mi u životu radosna obavijest,
mene braniš, mene štitiš od navale ludosti.
Samo zbog Tebe ja sve duhove razlikujem,
mnogi navaljuju, jedan živi, drugi umire.
U svom srcu ja sve više sebi nalikujem,
Tvoje biće mjesto mene mojoj smrti ponire.
Ti si moje prvo preminuće, moje svećeništvo,
uz Tebe se nadam sve to manjoj ovisnosti
od svih zala što ih nosi moje nejedinstvo,
Tebe molim za još više naše tijesne prisnosti
jer što smo više jedno, to sam više prisebna
kao čvrsto, neprepuklo stablo osobnosti.
Sve sam više ja, a s Tobom i u Tebi jedna,
nadarena za sve kreposne sposobnosti.
Moja se duša Tebi nada, ona još je slaba,
pritješnjena okovima ljudskog zavaravanja
pa sa svijetom još se dogovara i razglaba;
daj joj snage da se riješi toga opravdavanja.
Za sebe me, Bože, stvori jer me predodredi
pa me rodi u blaženstvu kao krotka siromaha.
Narav moju ljudsku, molim Te, uredi
da ne ostane bez Tebe niti jednog daha.
06.04.2015. 14:10
No comments:
Post a Comment
just do it