Jonin pohod

Kao što ja sam žeđala Ti naravi Božanske,

Ti od mene tražiš moju ljudskost.

Želiš baš od mene čovjeka

kojem predao si neke ljude stranjske,

ljude koji daju samo drskost,

ali Ti ih želiš dovijeka.

Predam li Ti ono čemu mene Ti uputi,

i mene ćeš svojom vječno poželjeti.

Tim ćeš više biti zadovoljan,

što me više imaš tu, pri ruci,

što mi češće duša drugoj duši leti.

Zbroj tih duša nikad nije dovoljan,

ali samo jednu ako nađem usamljenu

pa ti je prikažem svojim prošnjama,

spoznat ćeš nas kao sveto zajedništvo.

Zato molim Te za dušu utamnjenu

koja živi kao guba na krošnjama,

koja nije čula Tvoje navijesništvo,

koja ne zna što je lijevo ili desno.

Navještaja moga treba, odbačena

od svih ljudi dobrih i kreposnih.

Znam po sebi, možda joj je tijesno

sred sva ljudstva, usred puka spašena,

pokraj djela svetih, plodonosnih.

Mnogi misle da je nesretnik budala,

da je sam si kriv za svoju nevolju.

Mnogi misle da je laž po svuda,

a ta jedna duša na silu je spoznala

da je samo ona kriva svemu zlovolju

i da ona sama valjda jedina je luda.

Mnoštvo različitih ljudi to joj kaza,

da bi bilo bolje da je više nema.

U toj muci svojoj ne voli se duša,

silom brani oba svoja obraza

dok joj pučje pakao priprema.

Takva guba samo zajednicu sluša

pa pomisli da im njena smrt je blagoslov.

Nema ubojica snage da ju smakne

nego samo vrijeđa i po malo udara

i ne pušta jadnu gubu pod Tvoj krov.

Daj da riječ ga moja jače takne,

jer taj vapaj gube i mojeTi srce para.

04.04.2015. 11:34