Lutala sam šipražjem, rukavcima,
nalazila druge, napojene, jarca presita
koji gurahu me prema vucima;
bijah sama kao zvijerka od svih skrita.
Posred kuće Tvoje žeđah plemenita mira,
ali samo zloba, zavist me je dočekala.
Svi su vikali da su janjad jednoga Pastira,
a ja samo divlje zvijeri posvuda sam susretala
jer sam čula kako hijene plaču,
vukove sam vidjela tužne i osamljene,
medvjedi su jedva izmicali maču,
ptice strvinarke bile su omamljene.
Tamo gdje je hrana dobra i najbolja ispaša
nikom nije bilo gladi nego samo pohlepa;
tamo gdje je bila voda živa, a ne naša,
nitko nije bio žedan, samo jarad slijepa.
Tada onaj Pastir priđe čak i tigrovima,
a ja vidjeh da je pravi, nije najamnik.
Reče mi da uđem prema Tvojim podkrovima,
da je samo on jedini mi jamnik.
Svi se najamnici razbježaše i pokunjiše,
a ja opet nosim svoju kožu mladu.
Zvijerima sam izmakla, znam Pastira kako diše
dok mi jarci žive vode kradu.
Sada, kad sam postala Ti sluškinjica,
vidim da je Pastir bio Tvoja ruka
da me nađe, da me spasi onih skitnica
i da Tvoja zbog mene je bila Muka.
26.04.2014. 07:42
No comments:
Post a Comment
just do it