Tajna više gnoze o pokradenome mrsu

Iznad svih umornih mi zglobova

plamti vatra ponajveće želje

da ti, kao da sam beztjelesna,

kazujem za tu dolinu robova

čija tijela svak po gradu melje,

čiji zglobi nose vaša tijela grešna.

Nemam snage, ulica iscrpljuje

kao doživotni rad za preživljavanje,

kao težak rad bez odmora

iako se spremno i u šake pljuje

ako treba trpjet iživljavanje,

iako se spava ispred dvora

i noći više nisu tako hladne.

Ako neki dvor ponudi gostoprimstvo,

na drugom se mjestu duša hrani,

a na trećem kupa zglobe jadne

dok ne nađe milosrdno sestrinstvo

pa joj se posvete noći, dani.

Nebriga za siromahe, socijalno zatiranje

težak grijeh je još od pradavnina,

teško kamenje na rubu rijeka ponornica

i na vratu lidera što slave takvo zamiranje,

što se kriju ispod svih ravnina,

tamo gdje je život smiješna pozornica

i što se od silna mrsa, pokradena siromasima,

misle Bogu kao patnja dodvoriti

jer se čine kao teret odgovornosti da nose,

kao da su neka viša gnoza mozgovima našima,

a ne znaju na upit odgovoriti

čemu služe ruke molitvene koje Boga prose,

ruke tvrde, a dlanova mekih kao vata.

Zar ti misliš da su ruke tvoje čiste, glatke

samo za to da potpise našvrljaju,

poslušniče s nevidljivim kamom oko vrata,

Judo, imperatoru što mrsiš hrane slatke?

Samo gledaš da te ne zaprljaju

oči žarkih, milostivih pogleda

jer ti života nemaš i ne poznaješ,

to ti mora biti jasno.

Tebe čeka samrtnička bijeda.

Ti se za taj mrs i hranu prodaješ

i za tebe već je kasno.

18.04.2015. 21:50