Mole se putnici da ne gledaju
i ne prodaju zjake na putu svom
već neka prtljagu predaju
i mirno odšeću u novi dom.
Sirotinja leži, sirotinja spava;
prazni šeširi, obrnute kape
očekuju novčić iz neba plava
i poput ustiju gladnih zjape.
Nikada neće prosjaci krenuti
tamo gdje plove nebeski strojevi,
plavetnilom će se odjenuti
dok prolaze kraj njih samo brojevi.
Odlazim tiho dok jutro se budi;
narode, pa ja niti imena nemam.
Po meni gaze zvijezde i ljudi,
u slabosti svojoj na pola drijemam.
Nekome za konjak, nekom za kruh
kovanica pade, na rosi se sjaji.
Prinosim darove za svoj duh,
a nebo me diže, nebo me taji.
utorak, 20. ožujka 2018. 08:14:48
No comments:
Post a Comment
just do it