Kad se ruše svjetovi

U kontekstu svijeta ili ljudskog bića
Bog je samo izlaz u nevolji jakoj;
u kontekstu Boga duša ima žića,
a svijet pada u nevolji svakoj.

U kontekstu svijeta pitaju se ljudi
da li ima nešto od čega se živi;
u kontekstu Boga, koji zalazi u grudi,
duša ima smrt i život na Njegovoj njivi.

U kontekstu svijeta ljudi kao da su stvari,
duša njina kao pokošena trava splasne,
a u Bogu čovjek rađa da život podari,
predaje svoj život koji nikada ne gasne.

Sliku svijeta nosi svaki čovjek speti 
i u svakom pojedincu svjetovi se ruše;
slika Boga sam je čovjek živi, sveti,
osoba u kojoj se ljube sve druge duše.
‎subota, ‎21. ‎travnja ‎2018. 09:32:38