Poeta

Pjesnici su veliki pisali o smrti,
o ljubavi tužnoj i životu strasnom
kao da se sve to kao jedno vrti, 
uvijek jedno isto u pjesništvu slasnom.

Ista je dubina dolje, duboko unutra
gdje se tiha duša tada pronalazi
kao tugovanje sve do novog jutra,
kao da po prvi put u vrt zalazi 

nekog zabavišta ili filmske predstave.
Sva je usredotočena, laka poput pera
i s velikom željom, i s osjećajem strave,
pomno traži gdje je dah života, vita vera;

čezne gdje će smrti samo malo doskočiti
da je dostojno opjeva, da je malo bolje vidi.
A ljubav je pjesniku kao smrt u biti,
smrt koju traži i od koje njemu srce bridi

kao da će pronaći sad onaj točan izraz stiha.
Je li smrt poezija ili joj je neka sestra dalja,
je li joj u bliskom srodstvu kao što je duša tiha
jer će tad poeziju u smrti naći, život novih halja?

Ljubav i smrt? O smrti duša kao u ljubavi piše,
piše rime, pjesmu, sroči stih i ritam daje
pa unese svoje sve što ima, sve što diše;
zar to nije poezija koja vječno živi, traje?

U strahu da je ne izgubi, nađe je.
"Hvala ti, ljubavi, što postojiš za mene".
Smrt je u ljubavi kao sastavni dio nje,
a ta ljubav mu je pjesma kakva nikada ne vene.
‎petak, ‎4. ‎svibnja ‎2018. 15:27:14