Wednesday, May 16, 2018

Nebeski greben


Uvalama nedostataka slabo kapa
što bih možda mogla sažeto sročiti; 
rtovima izobilja buja kaplja hlapa
što bi grebenima obilato uskočiti,

propustiti vala, plava i zelenkasta,
odlebdjeti što više ritmovima svoda
kako nastala bi ona melodija tmasta
u tom međuprostoru od soli i od joda

gdje se različiti tlakovi svi spuste
makar kako bili previšnji, ljekoviti
da bi hlapljive nebeske dirke guste
načinile od sebe preokrete svoje biti 

iako negirala bi toga slikarska platna:
sve je to isto, jedna i umjetnička bit,
prirode il' društva, svejedno, zlatna;
i miješanje je boja jednom bio hit.

Smije li se srok umijesiti po modi
koji imitirao bi prirodne fenomene
kao društveni napor koji iza brodi,
zaostaje za kapljicama poput sjene?

Društvo u sebi prirodu prepoznaje
samo zbog svih natprirodnih talenata
što ju onomatopejom spoznaje;
to bi bilo stvarno lijepo od zanata

da to nije zabluda iz one uvale s početka.
Samo nebeski se anđeli tim diče
da mi spuste kapljice od svakog retka
i kad one nikome na umjetnost ne sliče.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 13:57:52



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts