Breza svoju krv života nosi,
svoju koru nježnu, kao ispucalu;
dinja svojim slatkim sokom rosi
i ostavlja sjemenke u nekom kalu.
Vjeverica žirom zapovijeda,
hrabro šeće gradskim perivojem;
medvjedica svoje mlade gleda,
vuk zavija na proplanku svojem.
Ptica svoje gnijezdo svija
visoko na nedostupnu drveću,
jazbinu si pronalazi lija,
orlovi na stijene slijeću.
Čovjek nema gdje bi naslonio glavu,
samo drugog čovjeka kraj sebe.
Možda zato traži prijatelje, slavu
mada teško pronalazi hljebe.
Čitav svemir čovjeku je dom i kuća,
a on nema ništa sred prostranstva tog,
niske su mu stvari ponajbolja tema vruća.
Čovjeku je okolina, bitak, život samo Bog.
petak, 27. travnja 2018. 17:47:24
No comments:
Post a Comment
just do it