Mač u duši

Čovjek vjernik u sukobu je sa samim sobom jer vjeruje u Boga, a živi u svijetu, jer je od Boga, a nije od svijeta. Bog je u čovjeku, ali i ovaj svijet je u čovjeku. Čovjek je poprište borbe ovoga svijeta s Božjim zakonom, sa zapovijedima koje mu nalažu da čini dobro, da ne govori lažna svjedočanstva, da ne krade, da ne ubija, a čovjek se svakodnevno susreće s lažima i ubojstvima. Svijet ga navodi da mu se prilagođava dok mu Božja riječ neprekidno odzvanja u duši.
Ako se drži Božjih zapovijedi, čovjek ih nužno u svijetu želi provoditi, a to znači da ih objavljuje svijetu dok ga čitav svijet zbog toga proganja kao puritanca, kao slijepca koji je glup i lakovjeran jer svi govore da je život uvijek takav, da je prepun laži i kompromisa. Čovjek vjernik ne zna za kompromise, ali zna za tu neprekidno borbu u sebi: da li može voljenoj osobi zabraniti da prihvaća tuđe licemjerje i laži; da li mora voljenu osobu prepustiti svijetu i iskušenjima svijeta; da li mora čuvati voljenu osobu, a poštivati prema njoj pravilo slobode i slobodnoga odnosa, slobodne ljubavi?

Isus kaže:
Veliko dijeljenje svijeta
(Mt 10, 34–36)
»Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! 50Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!«
51»Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. 52Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice – 53otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve.« (Evanđelje po Luki, glava 12, redak 49-53)

"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. 35Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; 36i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi." (Evanđelje po Mateju, glava 10, redak 34-36).

Dakle, taj razdor se događa kad čovjek uistinu uzvjeruje Bogu i Božjoj Riječi koja je Isus, Gospodin. Taj razdor se događa u vjerniku, ne mora se nužno dogoditi u obitelji već u duši istinskoga vjernika. Često mu se događa da ga nitko ne razumije, da ga svi napuštaju jer ne želi niti u snu izreći lažnih svjedočanstava što znači da se iz petnih žila trudi biti iskren prema svakome pa makar ti drugi ljudi jedni drugima pričali laži. Naravno da čovjek vjernik želi ljubiti i brinuti o voljenoj osobi, ali te voljene osobe možda teško prihvaćaju iskrenost, krajnju iskrenost čovjeka vjernika. Budući da ne želi nikoga vrijeđati nego ljubiti, čovjek vjernik daje slobodu drugima, slobodu da ga kude zbog iskrenosti i slobodu da ga ostave, da ga napuste jer ne mogu podnijeti vjernikovu upornost u vjerskom životu i njegovu odanost Isusu, Riječi Božjoj. ‎subota, ‎26. ‎svibnja ‎2018. 09:01:59