 |
| 4Jer Gospodin ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne! |
Tvoje je, Bože, blagoslovljeno Ime,
duša Te slavi svojom hvalbenicom,
žedno tijelo sklada svoje suhe rime,
podno neba stislo kao pod sjenicom
sa svim svojim ranama i bolestima,
snovima i nadanjima, povjerenjem,
s otvorenim i drhtavim pestima
i s čudesnim Tvojim odijeljenjem
od sveg drugog svijeta ili bića.
Ti me odijeli, Ti me uobliči
kao stvora koji ne može bez ića,
koji otvoren je svemu, Tebi sliči.
Svakog časa kao da će nestati,
a u svojoj volji sve što želi, može,
nestalna mi duša koja želi znati
ima li je s one strane kože;
duša među svima, kao dio kama,
a u Tebi sa svom svojom snagom,
nosi svijet na sebi, sasvim sama,
a u Tvome zajedništvu blagom.
12. svibnja 2018. 06:35
No comments:
Post a Comment
just do it