Zašto Isus nije ništa napisao

Povijesni, zemaljski Isus bio je Čovjek od riječi. Činio je mnoga i pravedna djela, pratio ih svojim riječima i govorio je riječi koje su se ostvarile, čak su djela Njegova od Njegovih riječi neodvojiva.
Nama je neophodno sve zapisivati, a to je, između ostaloga, i stoga što ne pamtimo dobro sve što smo rekli. Mi zapišemo neki dogovor, načinimo pismeni ugovor, napišemo svoja imena i tvrdimo da smo to što piše sigurno i rekli ili obećali, ali također tvrdimo da se u tim ugovorima ne nalaze naše riječi koje nam drugi pripisuju. Ne postoje tako razumljive i detaljne i precizne ljudske riječi koje neki drugi ljudi ne bi shvatili drugačije nego što smo mi mislili. Mi čak i Sveto pismo čitamo onako kako nam odgovara, ali nikada onako kako je Isus zaista mislio i rekao. 
Pred Velikim vijećem su Ga upitali o Njegovom djelu, a Isus je odgovorio da ne pitaju Njega nego ljude koji su Ga slušali i govore o Njemu. Sve je govorio javno i pred svim ljudima i svim institucijama. Zanimljivo kako su Ga vjerujući sljedbenici drugačije razumijeli od nevjernika. Znamo dobro da su Ga tako loše razumijeli da su zaboravili kakva je božanska čuda činio, kako je izliječio hrome, gluhe, slijepe i kako je uskrisivao ljude od mrtvih pa Ga zbog Njegovih riječi razapeše.


Isus je Bog, On je Bogočovjek, a Bog piše svim svojim udovima, a Njegovi udovi su Njegovi sljedbenici sa svojim pametima i svojim znanjima te sa svojim rukama i bilješkama.
I, konačno, Isus nije stigao ništa zapisati, toliko je za života na zemlji bio zaposlen oko dobrih djela. On ne bijaše neki filozof koji radi sebe govori i želi da njegove riječi ostanu iza njega; On ne bijaše književnik koji bi sakupljao zbirke svojih mudrolija koje nitko ne cijeni i ne čita; On ne bijaše pismoznanac koji ne razumije Pisama i Zakon. Isus jest u svojoj biti Božja Riječ, Pismo živo Boga živoga.