Kraljević i rajska dunja

Sivilo nebesko, podloga mu modra,
bljeskavi sjaj munje sa svih strana;
u sigurnosti zidina stoji djeva bodra;
gledajuć na okno, traži zaostatke dana.

Pogled joj sve tužniji prelijeće krajobrazom,
ona sve je već priredila, ona nekog čeka
u najljepšim opravama, naštipanim obrazom,
ljepša nego ikad za svog kratka vijeka.

Ne može vjerovati u stvarnost svog rezona,
takvim se vremenima ne putuje do drage
makar bila i neka princeza, a to je možda ona
ukoliko kraljević joj stigne na svečane prage.

Tko zna kakve sve je zmajeve morao pobijediti
da donese djevi od izvora vode, od sokola pera
i da postane joj dostojan udvarače joj prorijediti,
da postane zreo kralj koji nade njima sve rastjera.

Što sve jače bijesni ta oluja, bliži su svi suparnici,
bogati i slavni; naočiti, mladi; lovci svi na miraz,
na ljepotu djevu koja već je sva u blagoj panici:
svečanost je ova važna, krajnji rok za veliki sraz

i za oproštaj od hladnih zida koji zaštita su bili,
a sada ih doživljava kao zatvor ili neku zamku.
Zbogom lijepu ruhu, zbogom lanu, kadifi i svili,
djeva sva u suzama nosi blago u naramku.

Spušta se po zidinama dok je osvijetljava munja,
dolje kraljević je spazi koji bio je izgubio vid.
Pada mu u naručje, uzima mu ruku s koje pada dunja,
dokaz da je bio hrabar, te se uspeše na zid

da bi se priredilo sve potrebno za sveč.
Tada uđoše na velika vrata, sve po protokolu,
k'o da ništa nije bilo; djeva dade kraljeviću riječ,
on zadobi njenu ruku i uputiše se glavnom stolu.

Tamo udvarači svi bijaše 'slatki', željni svježa voća;
da bi kušali princezu zatražiše marmelade.
Dok su munje bljeskale i pucali gromi, ona dade toća
od te iste dunje od koje se sve ljubavi slade.

Popadaše bivši udvarači  kao jedan, jedan kao svi
jer je gorko bilo kraljeviću putešestvije do svoje djeve.
Vida nisu izgubili već su gledali pricezu kao vukovi
te se otkrila sva istina: kraljević je jedan, a mnogi kao pljeve.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 21:20:34