Zato jer iz Tebe, Bože moj, ja nikoh,
zato što sam svjetla Tvoga tinj,
očarana ispred Tebe, Kriste, stojim.
Da me Ti privlačiš, nikada ne svikoh
jer je Tvoj mi novi svaki čin
od kojega radujem se ili bojim.
Samo Tebe može duša poželjeti,
patiti od grijeha snagom svom,
trgati se ispred svetih ruku
što ih ja na zidovima vidim žeti
od kada su stigli u Tvoj dom,
čiju ja u duhu gledam muku
jer te mnoge svete duše vape,
ne zbog Tvoje nemilosti ili zla
već zbog naša slijepa vida.
Zidovi od glazbe zbog Tebe se trape,
tamno svjetlo lomi se od tla,
mlade breze suše se od stida.
Samo čovjek, najveća Ti nada,
tvrde šije, okorjela sluha,
kad mu daješ, nema hvale.
Ovo nebo i svoj križ Ti rastvori sada,
daj, pošalji breme svoga Duha
kojega su Tvoje, Kriste, ruke dale.
30.08.2020. 21:35
No comments:
Post a Comment
just do it