Noćni leptir

Već te dugo ja ne sanjam

i ne tragam uzaludno,

to je ono što donosi dob.

U Raspelu blaženo se klanjam

i ništa mi nije čudno,

vrlo mi je mila moja kob.

Tuga rijetko ovdje cvate,

duboka je, istinska i lijepa

u presvetoj volji Svevišnjega.

Sjetim te se, molim za te.

Niti jedna molba nije slijepa,

zna se uvijek što je povrh svega,

to je ljubav naša, Savez naš.

Da i hoću, ja ne mogu

nešto protiv tebe reći,

ti već možda sve to znaš

jer si mio mome Bogu,

Majci svetoj, našoj sreći.

Jedan leptir na mom stropu stoji,

cijele noći se ne miče,

preko dana uspavano miruje

kao da si zimsku kuću kroji.

Moje srce ga ne tjera i ne viče,

moja duša kao da ga miluje.

To je ono što mi križ dodijeli,

i što prikladno je za moj čas.

Samo neka tako i potraje.

Kušnja moja sva pobijeli

poput Riječi koja nosi spas

i blaženstva meni daje.

Ako prođu ta vremena slatka,

sanjat ću te i tragati opet, znam,

da se sjećanjima novim ja opremim

jer je svaka nova kušnja kratka,

jer je jače gorljiv svaki novi plam

još od dana kad me Bog za to pripremi.

Hvala, Kriste, za sve to što meni dade,

zar da ne pijem ja Tvoju čašu

kad si Ti Kreator i moj Urednik života?

I taj noćni leptir što mi pažnju krade

toliko je nalik na sudbinu našu;

svi smo ukućani nebeskih divota.

23.08.2020. 21:19