Negdje u sredini svijeta
nalazi se duša moja,
moja zvijezda, moja bol.
Strma stijena, zemlja sveta,
more u milijun boja,
plavetne visine, žitni dol.
Vihor prijeti sa svih strana,
s njime stižu glasi medni
sve od kraja svijeta bijela.
Miris putuje mi sve do stana,
anđeoski miomiris čedni
kao tamjan ispod crna vela.
Jedan prsten moj mi život krasi,
kao dah je lagan, kao perce,
a nosi ga sokol mlad
koji dođe da mi dušu spasi,
da mom srcu čuva dverce
kad nebeski otvara mi grad.
Ispred praga čekam jutra,
jesenima već su Jasle,
proljećima Korizmene noći;
kako jučer, tako danas, tako sutra
sve oluje zajedno su srasle.
S maestralom onaj sokol će mi doći
da me nosi preko praga,
da mi pjeva pjesmu iz daljina
koju ja već jako dobro znam;
s njima Isus i Marija blaga
da se tad rasprši sva tamnina
jer taj sokol nikad nije sam.
18.08.2020. 01:46
No comments:
Post a Comment
just do it