Pred Gospodinom ću proplakati,
u intimi našoj gdje me drugi ne zna,
samo Majka koja čuva sveti štap.
Sudbinske će kaplje prokapati
koje skrivaju se srcu podno sna,
u dubinama u kojima je slap
iza kojega se kriju rajske tajne.
Vrlo mi je mila zemlja moja,
poznajem tu mnoge stvore,
osjećam se poput duše sjajne,
mada nespretna sam uslijed poja
kojim sanjam lađu, sinje more.
Ovom svijetu ne mogu sad biti slaba,
ne može se pasivno izgurati
ništa drugo do li ljubav sama, čista.
Što mi drugo treba, Oče, Abba?
Dovoljno je Tvoje milosrđe znati,
slapove niz koje teče Milost bistra.
Hvala Ti za križ od boli i za srce tiho,
i za raspoloživost u svakom trenu;
hvala Ti za sve te jake siromahe
koji ljube čvrsto, stalno kao i Bog njihov,
koji ustrajni su spasu, zanesenu
da izvuče iz ta svijeta duše lake.
Svakome si, Bože, dao isto što i meni,
konope za lađe, sunce pa i sestru kišu,
groblja i sva mjesta gdje Te slave.
Svatko ima dušu, suze što ih slap oplijeni,
što ih ruke Tvoje i Tvoj zakon brišu,
kojima se samo rajski stvori jave.
11.08.2020. 17:00
No comments:
Post a Comment
just do it