Ime koje struji

 

Zvukovi i valovi od glasa

i od zvona zov me budi

da iziđem iz ta snena krasa.

Noćas bdijem, dobri ljudi.

Ako misli određenih nema,

riječ se neće oblikovati

i sunce se zapadu sprema

jer se zboru neće očitovati,

jer sam nestala u snove.

Tvoja riječ je, Kriste, moje uho

po kojemu valovi mi plove

u to zimsko doba gluho.

Ni tišina nije ravna

nijemosti u mojoj glavi.

Ljubav sva je jednostavna,

od nje se i muk uspravi.

U Tebi nalazim svoje ime

i za njega postoji i pismo,

čak mu nalazim i rime,

ali nikome ga rekli nismo

jer bi bilo tako nemoguće

bilo kome da ga čuje, shvati.

Ne pomažu ni vještine pjevajuće.

To se moje ime uvijek Tebi vrati,

noćas to mi pada sve to teže,

što me više vuku snovi ili mašta

koja preko svih mogućnosti mi seže,

a Tvoja mi ljubav sve oprašta.

Evo, tu sam kao dvije golubice

što su jučer našle spas ma vrhu

jer i ja Te hvalim kao gradske ptice

što nalaze svoje mjesto i njegovu svrhu.

Blagoslovi moju nadu i nauči mene

zašto srce tuče kao da je Sudnji dan.

Sakriveni plod mi moje riječi vene

kao da su misli ušle već u san.

Te mi riječi imena su nečitke,

ali dobro čujem da valovi struje

poput vode pitke, kao čestitke,

i u mome uhu milozvučno bruje.

30.01.2022. 22:24