Thursday, January 13, 2022

Nebesko prijestolje


 

Usred bijela, dinamična dana,

kad ja onog mira nemam,

moja pjesma možda nije opravdana.

Mjesečini sjedim podno trijema,



od sunca se žarka krijem

jer me žar od moga brata peče.

Svejednako, i po danu bdijem

kao što mi moj Gospodin reče.



Rado, ispunjena, slavim jubileje,

i po zvijezdama, i treptajima

što u duši pronalaze svemoćne releje,

u mom Bogu Česticama pretajnima.



U slobodu idem, putujem unutra

gdje je svetište mi, svima nedostupno,

da izgradim onaj hram za sutra;

kamenje je moje u temelju krupno,



a nebesa široka su moja kuća.

Na tom putu Susret jedan, snažan

kao što je nebo vatra vruća,

kao što je Bog u meni važan.



Ovdje sigurna sam kao Dijete

što u kolijevci Ga čuva Bogorodica,

što Ga njišu njene ruke svete

kao što se ljulja žalu moja brodica.



Svaki dan se jubileja sjetim,

onog jutra i početka životne mi drame.

Kad upalim svijeću, treptaj srca još osjetim

pa je gasim da mi ne ometa blagoslove tame.



Bože slatki, veliki i vjerni, Kriste mili,

za taj svijet ja nemam puno vida, niti sluha,

ali prisjećam se žrtvenika gdje smo skupa bili

kao sada, kao uvijek, usred Istine i Duha.

13.01.2022. 11:56



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts