Usred bijela, dinamična dana,
kad ja onog mira nemam,
moja pjesma možda nije opravdana.
Mjesečini sjedim podno trijema,
od sunca se žarka krijem
jer me žar od moga brata peče.
Svejednako, i po danu bdijem
kao što mi moj Gospodin reče.
Rado, ispunjena, slavim jubileje,
i po zvijezdama, i treptajima
što u duši pronalaze svemoćne releje,
u mom Bogu Česticama pretajnima.
U slobodu idem, putujem unutra
gdje je svetište mi, svima nedostupno,
da izgradim onaj hram za sutra;
kamenje je moje u temelju krupno,
a nebesa široka su moja kuća.
Na tom putu Susret jedan, snažan
kao što je nebo vatra vruća,
kao što je Bog u meni važan.
Ovdje sigurna sam kao Dijete
što u kolijevci Ga čuva Bogorodica,
što Ga njišu njene ruke svete
kao što se ljulja žalu moja brodica.
Svaki dan se jubileja sjetim,
onog jutra i početka životne mi drame.
Kad upalim svijeću, treptaj srca još osjetim
pa je gasim da mi ne ometa blagoslove tame.
Bože slatki, veliki i vjerni, Kriste mili,
za taj svijet ja nemam puno vida, niti sluha,
ali prisjećam se žrtvenika gdje smo skupa bili
kao sada, kao uvijek, usred Istine i Duha.
13.01.2022. 11:56
No comments:
Post a Comment
just do it