Decennium

 

Tisuće pjesama ostavljaš za mene

dok ja ovdje o životu pametujem;

svakog časa misao Ti k meni krene,

a ja svaku riječ Ti slušam, štujem.

Bezbroj stihova mi podoknicom šalješ,

Tvoje note uvijek istoj temi lete

kojom prostire se ljubav koju daješ

u pozornosti Ti milosti nam svete.

Zvuk po zvuk, stih do stiha

pristižu mi kao nepregledna rijeka

kojoj izvor dolazi iz luga tiha

iz kojega teku kaplje meda, mlijeka.

Kada bi se mogla zabilježiti sva pažnja,

ispisati i tu dušu, i njen pogled ili glas,

to bi bila knjiga lagana i snažna,

to bi bilo poput uzleta u Spas.

Kad se rodi dijete ili prestane rat,

duše kliču u svoj velikoj ljepoti,

mada nikad ne bi priznao ni jedan svat

da su od sveg svijeta ljepši svi ljudski životi,

sve te duše koje zajedno se nađu

il' iz nekog interesa, ili potpuno bez veze.

Istom tad se vide, kada u nebesa zađu,

kad nad njima nadviju se breze,

kada sjedinjeni svoga Boga prate

koji spaja polomljene stvari, razdvojene ljude

i nemaju više niti jedne želje da se vrate.

Neka sjedinjenje duša zauvijek se zbude.

Tvoje riječi kao anđelove poruke i pismo,

ispunjene mirisima i dubokim znakom,

ja ne živim kao da još sjedinjeni nismo

jer se već prepoznajemo mi u Bogu jakom.

22.01.2022. 19:36