Mnoge moje riječi otišle su s vjetrom
ovih zadnjih doba, sve do kobna časa
kad se raspadoše sve u sitnom slogu
kao što se život rasprši pred spektrom.
Ona bit je važna, kao visoravan i terasa
što se širi na mom putu, u mom Bogu.
Rekli bismo, nisu dobile ni odgovora,
niti neka protučina, komentara, ni reakcije
koje dostojne bi bile duši ljudska bića.
Poput olujne spirale iznad mora
raznijeli se stihovi i značenja u frakcije
kao što se toče stakleni kokteli raznovrsna pića.
Samo riječ je Tvoja, Kriste, Kralju, neprolazna,
ona koju čuvam ja u svome govoru i umu,
inače mi sahne kao trava, vene poput cvijeta
da bi sakrila se zemlji kao nepravedna kazna,
da bi izgažena bila na nebeskom drumu
kako bi preživjela mi samo ta poanta sveta.
To su, Kriste, Tvoji zakoni života, a i spasa.
Tvoja riječ sad prolazi kroz mene,
kako dođe s vjetrovima, tako ode,
ispisana platformi što pjeva i bez glasa,
sve dok se u srcu nečijem ne prene
da bi donijela mu dašak od slobode.
Samo ljubav moja, moje jedro, moje more
pronalazi me u Tebi kao profinjeno brašno
što se nađe nam na stolu za prilike Sveči.
U toj ljubavi mi srce prikuplja sve odgovore,
ona, drhtava, po duši mojoj odjekuje strašno,
jedina mi u tom svijetu živi s vjetrovima Riječi.
14.01.2022. 06:04
No comments:
Post a Comment
just do it