Friday, January 14, 2022

Razgovori s vjetrom


 

Mnoge moje riječi otišle su s vjetrom

ovih zadnjih doba, sve do kobna časa

kad se raspadoše sve u sitnom slogu

kao što se život rasprši pred spektrom.

Ona bit je važna, kao visoravan i terasa

što se širi na mom putu, u mom Bogu.



Rekli bismo, nisu dobile ni odgovora,

niti neka protučina, komentara, ni reakcije

koje dostojne bi bile duši ljudska bića.

Poput olujne spirale iznad mora

raznijeli se stihovi i značenja u frakcije

kao što se toče stakleni kokteli raznovrsna pića.



Samo riječ je Tvoja, Kriste, Kralju, neprolazna,

ona koju čuvam ja u svome govoru i umu,

inače mi sahne kao trava, vene poput cvijeta

da bi sakrila se zemlji kao nepravedna kazna,

da bi izgažena bila na nebeskom drumu

kako bi preživjela mi samo ta poanta sveta.



To su, Kriste, Tvoji zakoni života, a i spasa.

Tvoja riječ sad prolazi kroz mene,

kako dođe s vjetrovima, tako ode,

ispisana platformi što pjeva i bez glasa,

sve dok se u srcu nečijem ne prene

da bi donijela mu dašak od slobode.



Samo ljubav moja, moje jedro, moje more

pronalazi me u Tebi kao profinjeno brašno

što se nađe nam na stolu za prilike Sveči.

U toj ljubavi mi srce prikuplja sve odgovore,

ona, drhtava, po duši mojoj odjekuje strašno,

jedina mi u tom svijetu živi s vjetrovima Riječi.

14.01.2022. 06:04



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts