Kada ovu čvrstu lađu
ostavim bez kormilara,
i vjetrove da se snađu,
da ponesu sukno od vikara
pa da bace svu tu užad
da bi čun taj odjedrio
gdje se muti zelenkasti žad
što ga kamen iznjedrio,
neće više znati za moj kod
niti kamen, niti more sinje,
neće više biti spor moj hod.
Pa nek ostane i samo inje,
ja ću s Tobom zaploviti
oblacima što se raspadaju,
lađu jedrima ću prepoviti
poput stihova što propadaju.
Nešto mislim da mi žao nije,
već odavno samo pratim zvijezde,
gdje li koje trepću gdje se vjetar svije
il' na vjetru poput noći jezde.
Zapela sam čvrsto za taj stih,
a ne znači da je obavezan
već je samo povjetarac tih,
znak slobode, ali trijezan.
Nije da ja vrijeme tratim,
dugačka je moja lista,
al' ne gledam da se vratim
već da spoznam Tebe, Krista.
30.01.2022. 16:05
No comments:
Post a Comment
just do it