Teilhard de Chardin: KRŠTENJE KRISTA, KRALJA SVEMIRA |
Zaleđene kapi ta obraza suha
vladaju zemaljskom tvrdom korom
pod kojom se rađa sjemenje kruha
koje se susreće sa svojom horom.
Ne znaju livade, gradovi, djeca
da se pod njima proljeće rađa,
da se i muka pod ledom peca
i da je kristalna takva čvrsta građa.
Moždane sive popuste emocije
i rodi se slobodna razmjena,
povezuje buduće ekvinocije,
a koža se trese, duboko ranjena.
Osjetljivo doba, načeta onog imuniteta
što uvijek se bori i komeša,
u preslaboj moći svog ilumiteta
s malom koronom se brzo pomiješa.
A srce se sudbinom svojom ne žali,
u njemu bukti grotlo nedostižno
koje održava taj organizam nemali,
grije ga ledom, njeguje brižno.
Duševnost je čovjeka velika tajna,
a nema je stvar, ni zemlja je nema.
Često je crna, često je sjajna,
neusporediva usred svemira drijema.
Ona je sasvim drugačije kategorije
i Duh je od Boga stvara i drži.
Depresije teške ili znak euforije
pokazuju kako se ledi i prži.
Svjetlo je molitve ono što prožima
krvotok svih kaosa i galaksija,
uzrok i razlog svih ljeta i zima,
smisao dobrih i boljih atrakcija.
Pokretač energije u ljudskoj duhovnosti
dar je od Boga za svoje stvorenje,
od čovjeka stvara svemir udobnosti
što slavi Kristovo sveto krštenje.
08.01.2022. 07:21
No comments:
Post a Comment
just do it