Prazan um i ledene minute,
mogu li zaista postojati?
Pjesme slušam, a moždane slute
da ćeš, Kriste, sad se udostojati
ovoj duši, ovoj noći pustoj
uliti od svoga, sebe samog dati.
Sjeme u toj mučeničkoj Krvi gustoj
moralo bi svakog časa proklijati.
U Tebe se uzdam poput žive loze
što se oko Tebe, Trsa svija
dok se misli ispod leda voze
tamo gdje se događa Kalvarija.
Riječi siješ Ti nebeske, vilovite
za tu zemlju suhu, bijednu,
za te ruke kamenite, trnovite
gdje još nema bobe niti jedne.
Rado pjevala bih „Aleluja!”
jer taj kliktaj neću dugo čuti.
Evo, već me nosi pokornička struja,
a srce mi za sada još samo šuti.
Nisam dostojna Ti Križna puta,
moje tijelo molitveni hram je sivi,
samo prašina tu sitna pluta,
ali čista nada je što ovdje živi.
Stare pjesme sada zaboravljam,
jer ih želim nove osluškivati.
Da bih bila plodna, sve ostavljam,
želim Tebe, Bože, još otkrivati.
26.01.2022. 04:37
No comments:
Post a Comment
just do it