Wednesday, January 26, 2022

Pustinjska molitva


 

Prazan um i ledene minute,

mogu li zaista postojati?

Pjesme slušam, a moždane slute

da ćeš, Kriste, sad se udostojati



ovoj duši, ovoj noći pustoj

uliti od svoga, sebe samog dati.

Sjeme u toj mučeničkoj Krvi gustoj

moralo bi svakog časa proklijati.



U Tebe se uzdam poput žive loze

što se oko Tebe, Trsa svija

dok se misli ispod leda voze

tamo gdje se događa Kalvarija.



Riječi siješ Ti nebeske, vilovite

za tu zemlju suhu, bijednu,

za te ruke kamenite, trnovite

gdje još nema bobe niti jedne.



Rado pjevala bih „Aleluja!”

jer taj kliktaj neću dugo čuti.

Evo, već me nosi pokornička struja,

a srce mi za sada još samo šuti.



Nisam dostojna Ti Križna puta,

moje tijelo molitveni hram je sivi,

samo prašina tu sitna pluta,

ali čista nada je što ovdje živi.



Stare pjesme sada zaboravljam,

jer ih želim nove osluškivati.

Da bih bila plodna, sve ostavljam,

želim Tebe, Bože, još otkrivati.

26.01.2022. 04:37





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts