Prostor za šaputanje

 

Snovi razni dođu,

rijetko mudri, često ludi;

kao lastavice odu.

Noću Duh me rado budi,

jalove mi slike makne

kao da su teške more

pa me milošću dotakne

i ja tražim odgovore.

Ne bi tako bilo

da je sve u redu

kao grožđe milo

u svom slatkom slijedu.

No, sada sam tu

gdje mi pitanja se množe

i misli zapinju.

Pjevati se može

o svim stvarima

ako ima poticaja,

predati se valima

anđeoskih doticaja.

Ova pjesma neće proći,

stih se silom gura,

a duša u nemoći.

Još je mlada ura,

a već pune su mi uši

vike, glasnih utjecaja

i ne prija duši

pjevati od jecaja.

Dušo moja, zvijezdo krhka,

nema ti svjetlucanja

kao da je magla prhka.

Daleko je svjetlost danja,

ali tebi sada ipak sviće.

Dovoljno je Boga zvati,

ti, slabašno biće,

a i svoje greške znati.

Dovoljno je noćne boje

da se u tišinu zađe,

u dubine svoje

da se Tebe, Kriste, nađe.

I praštanje stiže

jer nema vriske,

i pjesma se niže

sred ove stiske.

Kakvo olakšanje!

Slobodom se zove

prostor za šaputanje

i za molitve nove.

24.01.2022. 05:06