Božanski okus vina nedužnosti

 

Hvaliti mi Gospodina Boga

za tu milost i ta dobročinstva sva,

nije dovoljno mi s ova bloga

što tu pripovijeda o porazu zla.

Trčati se mora nakon cilja,

nove bitke traže prokušane ratnike,

to je svakoj duši vjerska zbilja:

stići dalje, gore, među povratnike.

Nebo zove neodoljivošću svoga tona

sva nam jaka i dobra vremena, ili bolja,

sve sposobnosti što cvatu podno ova zvona

da pronađu i da slijede što je Božja volja.

Ona je rješenje, izlazak i spas,

sigurna osobnost, otrežnjenje,

sjedinjenje za neke od nas.

Uvijek dobar čas je za krštenje.

Kana daje to što duša žudi,

Krist je ovdje poput nje, i sada.

Preokreti dođu tamo gdje su voljni ljudi

da izraste iz njih ljubav ili nada.

Ulje pomazanja prodire kroz kosti

sve do tanke jezgre duše i do klijetke.

Božanski je okus vina nedužnosti

koje častilo je svete pretke.

To se jedino isplati, gladovanjem, padovima,

suzdržavanjem i strpljivošću anđela čuvara.

Svatko od nas nekog paža, štićenika ima

koji trči k miomirisima duhovnoga žara.

Jedino mi vrijedi sad prikupljati

duhovno to blago što ne vene,

Bogu ono što je Božje dati

jer Bog uvijek uslišava mene.

Tih blaženih dana uzvišenja

nema tuge, nema gladi, niti žeđi.

Tada ovaj identitet sav se mijenja,

znaci starih grijeha sve su blijeđi.

O, kad bi me nacrtao, Kriste,

neuglednu poput prazne lađe

da Ti primam Tvoje vode čiste,

da me sastaviš od svoje građe!

Kada bi me načinio poput prazna suda

kao što si Majku stvorio za rod

da Ti dajem sve što nije znao Juda;

kakav tek u mojoj luci to bi bio Brod!

Ja Te molim, Bože, riječima Tvojim:

zadrži me časkom jednim u svetome zdanju;

uzmi siromaha, načini ga svojim

potpuno, u njegovome najboljem izdanju.

18.01.2022. 00:25