Posveta grešne rijeke

 

I

Tko mi kaže da ne gleda i ne sluša

ovo srce okorjelo, ogorčeno

kao što je meka ili blaga ova duša;

čime njegovo je klupko optočeno,

da je meni znati, da je meni čuti.

Granice su uske, mreža gusta,

uvijek polukrugom idu ovi puti,

a na njima samo crta pusta.

Radosna ta vijest je iznad svega,

ona održava svaki tinj i plamen,

ona Duha, uma je i svijeta sprega,

kup je što ga čine til i kamen.

Kako ne bi tanak papir otvrdnuo

kad po njemu padaju svi jari

i kad služi onom tko je odvrnuo

iskaljivanje i drvce koje žari?

Samo neljudska su stanja permanentna

i ne mijenjaju raspoloženje.

Samo bezdušna je egzistencija uvijek konzistentna,

neumoljiva i gorka kao plitko vrenje.

II

Izolirana i zatvorena biljka mlada

navikla je rasti kao otporna na svježi zrak.

Kada cvate kao što ne cvate sada,

ona želi uzak prostor, osamu, tišinu, mrak.

Najgoreg trenutka Bog te nađe zvati

i tada se pamti milost što je On učini

umu, srcu, duhu, svakoj lati

i tada se želi samo nestati na pučini.

Čak i tamo razni glasovi pristižu,

razni znakovi, simboli i raspoloženja;

neki trče, neki lete, neki gmižu,

ali svi su puni sebe, svojih podozrenja.

Meke dušice su jako zgodno zatvorene,

niti živjeti ne mogu, niti biti potpuno u normi

koju stvara svijet što tvrđi je od stijene,

ali on ne nalazi se nikada u dobroj formi

kada u slobodi govoriti želi

jer postaje svojim pravilima rob.

Istina se Boga rijetko čuje i podijeli,

ona jedini je Ključ kojim otvara se grob.

III

Eto, to je ona silna, velika i grešna Rijeka

u koju je smrtnim tijelom duša Boga uronila

i posvetila je, natočila nebeskoga mlijeka

pa u svijet je ognjem Duha Svetog uplovila.

U tom svijetu više vrsta ljudi obitava,

nisu isti, ni jednaki nisu svi,

ali svima isti Sud se očitava

na kojem se dijele mekani od zlih.

Otac laži knez je toga svijeta,

moto mu je da svi ljudi lažu,

a tako se gubi najvažnija meta,

Istina za koju mora se na stražu.

Reći ćeš mi: „Nisam lud da odem

i da za to glavu gubim!”

Krist te zove u Crkvu slobode:

„Znat ćeš odmah koliko te ljubim

i vidjeti prozirne ta kneza varke

od kojih se netko pretvori budalom.

Vidjet ćeš svu istinu iz ljubavi te žarke,

znat ćeš zašto ljudi časte mene hvalom”.

IV

Ovaj svijet proglasi i rastrubi

da su važni samo bogati i zli.

Oni koji nose križ i život grubi

nevažni su, nezabilježeni.

Puna usta su im varavih parola,

a istinu ne poznaju naivci

jer pohađali su mnoštvo škola

u kojima drugi svi su za zlo krivci.

Priznaješ da živiš s punim pravom,

da ti nisi čuvar svoga brata -

- to je laž najveća bradom i glavom

koja vodi sve do nereda i rata.

V

A tamo, na miru, lađe pluta drvo

koju ptice čuvaju za Krista.

Za nju onaj knez će reći kao prvo

da ni jedna duša nije sveta, čista.

Kroz tolika koprcanja na toj djeljivosti

među valima od siromaštva, gladi,

nepravdi i psovki, optužbi i netrpeljivosti,

Duh me Kristov blaži, vodi, hladi.

Boli jesu, ali prolaze, tuga plodi,

radost istinska je, duboka i tiha.

Lađa kao ljestvama do neba brodi

gdje se anđeli zauzmu oko stiha.

Da tog mira nema, ludilo bi preuzelo vlast,

umorni bi nervi i smrznute kosti

pretrpjele sveg divljaštva brzi rast;

nitko ne bi promislio o ljepoti nevinosti.

VI

Koliko Ti je bilo teško, Kriste,

gledati u jadne duše opsjednute,

uronjene u te svete vode bistre,

ognjem ljubavi od đavla otrgnute?

Nitko ne zna kako pakao je mračan,

plač i jauk, izgubljena svaka nada

kao izranjena ptica usred drača

i ta blatna duša neprekidno pada.

Nitko svojoj besmrtnosti ne vjeruje

da će biti glupa, ružna i u vječnoj kazni.

Mnogi svojoj lijenosti ne djeluje,

glupi smo i grešni, tvrdovrati, lažni.

A Ti samo kaza da svijet se obrati,

Ti posveti grešnu rijeku mudrim Duhom

i sve dugove za ljude đavlu plati;

Ti otkupi krv i meso, nahrani ga rajskim Kruhom.

Da se čuje ljubav s istinom u paru,

da se nevjestom prozove zemlja sva

kako primila bi Zaručnika u tom daru,

kako oslobodila bi se od zla.

Opsjednuti svijete, jednom se probudi,

to što prije da nam Bog na zemlju stigne.

Neka blagoslovljeni u Njemu svi su ljudi

i blaženi svi oni koji nose Isusove stigme.

VII

Da te sretnem, dragi kršćanine,

da te još zagrlim, blagi svećeniče,

jer na ovoj divnoj zemlji tmine

nama već odavno zrno gorušice niče.

Poznajem ti korake i blagoslove,

poznajem ti psalme i nebeske ode,

ptice tihe, noćne, svakodnevne snove,

jedinstveni moj suputniče, brate, rode.

Kad bi samo mogle suze lijevati

i da barem srce proliti se hoće,

anđeli bi stali s nama vječno pjevati

o tom našem putovanju preko zloće.

Majko Boga, Majko sveta, tješiteljice,

čuvaj moje jedine i drage, moli

za sve ljude s nama, prijateljice,

jer u tebi Bog naš liječi sve te boli.

08.01.2022. 23:42