Baština Neprolaza

 

Jedna zvijezda vedra neba preda mnom treperi

i sad vidim, moji razlozi su mnogi nestali,

a duša se ova time nikada ne mjeri;

za me tokovi života nisu prestali.

Sve se duši u nutrini danima taloži,

ona postaje od toga više sočna,

u njoj se osobnost istinom umnoži;

tada procjena je njena sigurna i točna.

Tako život jedne duše kao voda teče,

uvijek prema većim koritima teži

da bi dostigao sve što Providnost proreče

jer od Riječi Boga nikad se ne bježi.

Lađe sve su čvršće, sve su od života pune

čovječnosti, praštanja, pobjeda i plodnih poraza.

Nije potrebno mi srcu da sluša plotune

jer u sebi nosi baštinu od Neprolaza.

Mnogi moji plodovi već odavno svi su zreli,

mnoge lađe odmakle su, a neke su pristale

u toj luci gdje su brodovi se razni sreli

što ih riječi Providnosti nikad nisu izdale.

I sve što je prošlo još mi uvijek vrijedi,

nisam ona koja život želi zanemariti

jer se gradi na njem ono što mi slijedi,

sve što Isus, moj Gospodin želi još podariti.

Zvijezde vedra neba proriču mi novo vrijeme,

čekaju me veće kušnje i očekuje me more

da već krenem, da posijem i to novo sjeme

jer se nikad ne zna što donosi zvijezda zore.

07.01.2022. 05:02