Thursday, January 6, 2022

Zidine vječnosti

 


Svake noći sanjam rat

i u groznici se budim.

I da slabo živim, pokazuje sat,

a tom svijetu sve se više čudim.



Putovanje je života moga statično

i već se dugo pitam odakle mi to.

Mišljenje mi oduvijek je bilo pragmatično,

a k nebu me nosi moje čvrsto tlo.



Dinamika je moje duše sva unutra,

tu se uvijek dogode svi susreti.

Niti anđeli mi ne govore gdje je sutra

koje spominje se baš u svakoj posveti.



Živjeti bez budućega i bez plana

slobodu mi široku donosi

jer sve piše u toplini Božjeg dlana;

ponekad i Krist se mnome zaista ponosi.



Ta sigurnost nije od ovoga svijeta

i to svjetlo ne stiže iz snova, ideala,

i ta sol mi nije krhka kao prah od cvijeta

već je stopa moja na nebo mi stala.



Putujem po nebu, a po zemlji kročim,

riječ mi dođe kao spona,

kao znak da vino što ga sebi točim

prodire do mene sve od iskona.



Susret vječnosti i zemaljska tijela

odvija se tu, u mom životu

što ga čini samo rad i molitva bijela

i to stvara meni božansku ljepotu.



Ako nisi čovjek što po zemlji čvrsto gaca,

nećeš nikad znati od nebeskog raja

jer je nebo čvrsto i stvarnost je jača

i od tijela, i od zemaljskoga kraja.



Kamena je stijena nesigurna, laka,

tijelo čitavo je stvarnost što se kvari.

Samo trud i muka, rad i tlaka

s molitvom će postati nebeski dari.

06.01.2022. 06:23



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts