Svake noći sanjam rat
i u groznici se budim.
I da slabo živim, pokazuje sat,
a tom svijetu sve se više čudim.
Putovanje je života moga statično
i već se dugo pitam odakle mi to.
Mišljenje mi oduvijek je bilo pragmatično,
a k nebu me nosi moje čvrsto tlo.
Dinamika je moje duše sva unutra,
tu se uvijek dogode svi susreti.
Niti anđeli mi ne govore gdje je sutra
koje spominje se baš u svakoj posveti.
Živjeti bez budućega i bez plana
slobodu mi široku donosi
jer sve piše u toplini Božjeg dlana;
ponekad i Krist se mnome zaista ponosi.
Ta sigurnost nije od ovoga svijeta
i to svjetlo ne stiže iz snova, ideala,
i ta sol mi nije krhka kao prah od cvijeta
već je stopa moja na nebo mi stala.
Putujem po nebu, a po zemlji kročim,
riječ mi dođe kao spona,
kao znak da vino što ga sebi točim
prodire do mene sve od iskona.
Susret vječnosti i zemaljska tijela
odvija se tu, u mom životu
što ga čini samo rad i molitva bijela
i to stvara meni božansku ljepotu.
Ako nisi čovjek što po zemlji čvrsto gaca,
nećeš nikad znati od nebeskog raja
jer je nebo čvrsto i stvarnost je jača
i od tijela, i od zemaljskoga kraja.
Kamena je stijena nesigurna, laka,
tijelo čitavo je stvarnost što se kvari.
Samo trud i muka, rad i tlaka
s molitvom će postati nebeski dari.
06.01.2022.
06:23
No comments:
Post a Comment
just do it