Friday, January 14, 2022

Savršeni par


 

Poznavala Te tako nisam u dubini,

mada nije ljubavi mi smetnja bila.

Ti oduvijek i zauvijek Bog si u nutrini,

u vremenitosti koju čvrsto drži vječna sila.



Sada s Tobom šećem gradom, parkovima,

imam Te pri ruci kad poželim savjet

ili kad se bavim raznim poslovima,

a najviše tada kad potvrđujemo zavjet,



kada savez nam dobiva opipljive konture,

kada ima lijepo lice, tople ruke ili glas.

Oko mene vladale su bonace i bure,

ali uvijek sigurna sam u Te radi nas.



Kako suprotni smo, poput savršena para:

Bog i čovjek; Mlado Vino, a i gorka pjena;

žučljivost i Blagost; grijeh u društvu Nevinoga Dara;

pustinjaci, Brat i majka; Tješitelj i gruba žena.



Sada jasno mi je da si moja Svrha,

da je ovo prsten slobodnih atoma

koji kao ptice kruže ponorom do vrha

odakle se spuštaju u bezdan svjetlosnoga loma.



Život bivši moje samotnosti sada blijedi

i ne pamtim da li nadu nosila sam neku

za sve moje težnje poput ukrasa od mjedi

dok si vodio me kao što i Korito povede rijeku.



Kako sam se držala bez svijesti u svemiru krasnom

da Te imam pored sebe, da me nosiš na svom dlanu?

Kako sam prepoznala Te u tom dvoru časnom

i kako sam znala da me ćutiš kao svoju Ranu?



I dok mislim da Te oponašam, Kriste,

zapravo mi zorno pripovijedaš Ti o sebi sve.

Velika su čuda Tvoja, Ti mi stvaraš ruke čiste,

neki drugi život, strpljivost i muke, pobjede.



Ne znam zašto, ne znam kako sad je bistra moja voda

s izvora tiha, sva u cvijeću na toj freski naše Stijene.

S Tobom, Bože moj, sve što taknem ima slatka ploda,

sve Te više slavim jer Ti Korito si rijeke neke nove žene.

14.01.2022. 21:50







No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts