Velika obitelj

 

Zasićena sjetila, zasićeno tijelo

čestim smetnjama i praznilima

uma, duše, srca, koječega

kao pjenušavo vino bijelo

na otmjenim hranilima

vrtoglavo čini posred svega

da je starenje preblizu,

poput smrti i opasnosti,

poput grijeha ili zla.

Moderan je život u tom nizu

naraštaja koji ne bježe od slasnosti,

već od žrtve ova močvarnoga tla.

Nikad nisam bila izgrađena

neprekidnoj molitvi na usnama

koja traži prostora za ugodu,

a bez žrtve ili križu usađena

što mi pušta lađe ustavama,

čak i kada predstavljaju ugrozu.

Možda bi me mnogi sad osudili

za te nepodopštine i neravnine,

ali nosim za njih argumente.

Neću prva napadati jer bi mi naudili

oni svi što ne ljube davnine,

niti izolaciju za bilo kakve sentimente.

Ovaj stih je silazak mi s ropska položaja,

za me je krštenje i Noina voda,

krv od janjeta na dovratcima

koja oslobađa me usred svakog porođaja,

na svim jedrenjima, na remontu moga broda

i u blagoslovu na svim povratcima.

Moja je obitelj ispunjena svetošću

i ja, bijedna, slavim svoje pridruživanje

koje svijetli u mom pozivu i žilju.

To je gruba životnost i s mekošću

kakvu niti jedno nema optuživanje,

a dovede uvijek mene k pravom cilju.

Život je za uživljavanje, a ne za užitke,

sreća stiže nakon uložena truda

ili Božjim spasenjem od kazne,

ali ja ne ljubim samo zato sve te mudre Svitke,

već u kobi samotnosti to mi rodna gruda,

jedina oaza koja spašava me od pustinje prazne.

11.01.2022. 22:04