Bezvoljno crno nebo se dijeli,
na prvi pogled nitko ne spava.
Mala su svjetla moj svemir cijeli,
jedina, istinska svjetla prava.
Ne brinem za Istinu, Krista Boga,
umjetnost politike me ne zanima.
Pamtim sve što je povrh toga,
Duh što me nosi novim danima.
U tome mi stih i vjera moja,
ono što nikada prije nije bilo
na nebeskoj crti tisuća boja
što ju je skrivalo crveno krilo.
O, da, sjećam se laži, zanosa sjajnih
po naređenju i sugestiji.
Sjećam se trpeza zavičajnih
koje bile su podložne onoj represiji.
I znam, bilo je nekad smrti i straha
što ih pobijediše armije snažne
pa sada siju olakšavanje uzdaha
pomoću demagogije, potpuno nevažne.
Još uvijek strpljivo čekam da protekne
križ koji je nezgodan, ali je spas.
I priznajem, nema tu Onoga koji rekne
da velika je budućnost ispred nas.
I nije mi rat donio oslobođenje,
i nije mi humanizam ljubav pokazao
već Ti me pozove, Proviđenje,
Ti si me, Kriste, uljem pomazao.
Vremena nisu ništa skrivila,
a nisu ništa dobra ni donijela.
Tvoja me, Isuse, riječ oživila,
zbog Duha Ti ona je do mene doprijela.
29.12.2021. 22:24
No comments:
Post a Comment
just do it