Jesam li kad odnijela
sve nade?
Da li sam smjela
dati da izgrade
zidove od slame,
sva u strahu
da će izgorjeti tame
u mom srcu plahu?
Ne bojim se toga,
nije tako strašno
živjeti za Boga,
mada nije sasvim jasno
kako netko može
iz ljubavi dati
da se množe
mukotrpni sati.
Sloboda je to,
veliki dar,
makar je zlo
jer mali je žar
na pravome mjestu
životna škola,
za prašnjavu cestu
obična parola.
Muka Ti, Dijete,
piše kraj sreće,
Ti, maleni Cvijete.
Blaženstvo veće
po Tebi slijedi,
po Križu i slami,
i više vrijedi
kad smo sami
samo mi dvoje,
jer nikoga nema,
te ručice Tvoje
i moja trema.
20.12.2021. 20:33
No comments:
Post a Comment
just do it