Prve riječi bile su mi „Amen”,
Uskrsnuće u tom Djetetu na slami.
Iz mene se ne bi čulo glasa
da mi nije anđeo pokazao svoj znamen,
Duha iz kojeg su kuljali mi plami.
Vidjeh odmah da za mene evo spasa.
Vidjeh da je vjera moja plitka
poput suhe slame koja magaretu služi,
da zapaljiva je, lako sva izgori.
Pobjednička za me ta je bila bitka,
vidjeh Duha što uza me kruži.
Vjekovima On se za nas bori.
Odmah sam se pokajala,
konačno su suze poletjele licem,
srcem tihim, otvorenom dušom
kad sam pažnju malo pojačala.
Znao anđeo je da se mičem,
da je vatra zavladala sušom.
Mada ima tomu mnogo ljeta,
osjećam se kao tada čim se sjetim
onoga trenutka kad me Gospod moj probudi,
kad mi reče „Budi sveta”.
Kada god mi jače grijeh zaprijeti,
Krist mi svoju brzu zaštitu ponudi.
Ponekad su teški putevi i staze
ponajbolji način da se čovjek rodi.
Nije lako, nije lako održati iznad slame
gorljivoga duha koji pali mraze,
ispod kojega i moja lađa brodi.
Nije lako izići iz tame.
Dragi Bože, Kriste, Svjetlo moje,
moja pustinjo i moje vino, moje more,
moja ljubavi o kojoj mnogi znaju!
Jednom kad pozoveš duše svoje,
u Tebi zauvijek one, vjerne, gore;
nikada ne gube ono sve što Tebi daju.
15.12.2021. 19:07
No comments:
Post a Comment
just do it