Noć rođenja

 

Kad sam začula Te, Bože, Svevladaru,

ništa nije bilo tako lako, prozračno i sjajno.

Ništa nisam izgubila u svom kalendaru;

ako imala sam nešto, to je bilo tajno.

Jer ja nisam ona, jer ja nisam ja,

jer u mom životu postoji ta veza,

Savez kojem predana sam sva

onog dana kada nije šuštila ni breza,

kada u daljini sipila je kiša,

kad je bilo vruće, pusto ljeto,

kad sam uspela se sve do visa

gdje je bilo svijetlo, prostrano i sveto.

Iz daljina nepreglednih od vidika

Bog je stigao se utjeloviti,

zaustaviti vrtešku od pogrešnih slika

pa sad nosim duh cjeloviti

jer je Njegov sjaj u sjaju mome,

jer božanske stihove mi govori unutra

da ne otimaju mene misli trome,

da Mu poklonim se svakog jutra.

Zbog mene je sada tu,

mada mi je Sudac oštar.

Nije nikad predao me zlu,

a već u meni je Znanac star.

Njegova je riječ u mome tijelu,

On je Stvoritelj i Novorođenče,

sve u meni, sve što ljubav je na djelu

što ju tmine traže i sivila sjenče.

Kako značajna sam za Te, Kriste!

Tako vrijedna, dostojanstvena,

drugačija od one duše iste

što na zemlji bijaše mi tako snena.

Superlativ moj sad ništa mi ne znači,

daleko sam iznad svoga stiha.

Siromašak Bog u meni još je jači,

a ja za Njega sam Noć rođenja tiha.

19.12.2021. 10:58