Friday, December 3, 2021

Neznanka

 


Boli razne, dušo, bolujem,

ali kao da mi ništa nije,

samo tijelo se odmara.

Kao da ne vidim i ne čujem,

ali zrno se života budi, klije

sve dok nebo ne raspara.



Um se ovaj često sapliće,

uzroci su organski, zemaljski.

Dosadno je boli bolovati.

Ali duša vjerna rijetko posrće

jer joj neće rod nauditi taj zmajski

što sve duše želi okovati.



Kada izdaje te sluh i vid, i živci,

ili što je kostobolja ili umor česti

prema ljubavi, najvećoj od svijeta?

Kada stope zaostaju, plaču kao krivci,

i kad ne brinem se što ću piti ili jesti,

ova ljubav štiti me na ulicama geta



kamo sklanjam se od nemoći i žala.

Ne može me stići siromaštvo veće

dugovanja prema svoj vremenitosti

koja pravde nikada mi nije dala.

Zvjerad nikada me primijetiti neće

jer sam slaba u sjenovitosti.



Vjetrovi će prašinu nabaciti u hipu

na one ostatke što ih ptice zaborave;

neće biti niti tragova, ni smeća.

Neću dati niti jednu kunu, niti lipu

za sva obećanja ili riječi varave.

Samo stih se uvijek jasno sjeća.



Inkognito sam doputovala,

svi prodavali su tu identitete,

trgovali su na mojoj klupi.

Zemlja mi je stope okovala,

prolazne mi darovala epitete.

Nudili se programi, životi skupi.



Ne vidješe od sljepoće svoje

što je očigledno srcu prostom,

ništa istinito ne vjeruju, dušo draga.

Zbog te ljubavi i pažnje tvoje

slavim Boga, makar i pod mostom

gdje je klima stabilna i blaga.

03.12.2021. 01:46





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts