Boli razne, dušo, bolujem,
ali kao da mi ništa nije,
samo tijelo se odmara.
Kao da ne vidim i ne čujem,
ali zrno se života budi, klije
sve dok nebo ne raspara.
Um se ovaj često sapliće,
uzroci su organski, zemaljski.
Dosadno je boli bolovati.
Ali duša vjerna rijetko posrće
jer joj neće rod nauditi taj zmajski
što sve duše želi okovati.
Kada izdaje te sluh i vid, i živci,
ili što je kostobolja ili umor česti
prema ljubavi, najvećoj od svijeta?
Kada stope zaostaju, plaču kao krivci,
i kad ne brinem se što ću piti ili jesti,
ova ljubav štiti me na ulicama geta
kamo sklanjam se od nemoći i žala.
Ne može me stići siromaštvo veće
dugovanja prema svoj vremenitosti
koja pravde nikada mi nije dala.
Zvjerad nikada me primijetiti neće
jer sam slaba u sjenovitosti.
Vjetrovi će prašinu nabaciti u hipu
na one ostatke što ih ptice zaborave;
neće biti niti tragova, ni smeća.
Neću dati niti jednu kunu, niti lipu
za sva obećanja ili riječi varave.
Samo stih se uvijek jasno sjeća.
Inkognito sam doputovala,
svi prodavali su tu identitete,
trgovali su na mojoj klupi.
Zemlja mi je stope okovala,
prolazne mi darovala epitete.
Nudili se programi, životi skupi.
Ne vidješe od sljepoće svoje
što je očigledno srcu prostom,
ništa istinito ne vjeruju, dušo draga.
Zbog te ljubavi i pažnje tvoje
slavim Boga, makar i pod mostom
gdje je klima stabilna i blaga.
03.12.2021. 01:46
No comments:
Post a Comment
just do it