Velik
je Gospodin, hvale predostojan *
u
gradu Boga našega.
† Sveto brdo njegovo, brijeg
veličanstven, *
radost je zemlji
svoj.
Gora Sion, na krajnjem sjeveru, *
grad
je Kralja velikog.
Bog u kulama njegovim *
jakom
se pokaza utvrdom.
Jer
gle, složiše se kraljevi, *
navališe
zajedno.
Čim vidješe, zapanjiše se, *
i
zbunjeni u bijeg nagnuše.
Ondje ih trepet obuze
*
kao muka porodilje,
kao
kad vjetar istočni *
razbija
brodove taršiške.
Što
smo čuli, sada vidimo: *
grad
Gospodina nad Vojskama,
grad Boga našega - *
Bog
ga utvrdi dovijeka.
Spominjemo se, Bože, tvoje dobrote
*
usred Hrama tvojega.
Kao
ime tvoje, Bože, tako i slava tvoja *
do
nakraj zemlje doseže.
Puna je pravde desnica tvoja;
*
nek se raduje brdo
Sionsko!
Neka kliču gradovi Judini *
zbog
tvojih sudova!
Obiđite
Sion i prođite njime, *
prebrojite
kule njegove!
Pogledajte dobro bedeme njegove,
*
promotrite mu potanko
dvorove:
da biste kazivali budućem koljenu: *
»Takav
je Bog,
Bog naš zasvagda i dovijeka! *
On
neka vas vodi!«
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
No comments:
Post a Comment
just do it