Lijepe dane na oazama
brišu nove uspomene;
dolazi sve veća trema
kada krenem stazama
koje ne vidim od sjene
što na duši drijema.
Od nje moždane se tope,
to je doba iskušenja,
doba koje traži lijeka.
I te ranjene mi stope
čekaju na ozdravljenja
kad utihne siromaha jeka.
To je doba nalik cvijetu
koji više nema rose,
pustinjska je klima.
Leptir ponire u letu,
vjetrovi mu odnose
prah života na krilima.
Nebesa ne dozivaju;
još mi daješ to poslanje,
Bože blagi, šatore i piće.
I dok pravednici snivaju,
gubi se u tmini janje,
označeno čitavo mu biće.
Iz te šikare i trnja će izaći
jednog jutra, povijeno nadom
koja tinja, bit će taj trenutak.
Dobri Pastir njega će pronaći,
okrijepljena donijeti u stado,
vodit će ga na tihani vrutak.
09.02.2024. 04:50
No comments:
Post a Comment
just do it