Prilaziš mi u obličju ljudskom,
sasvim kao ja, kao netko moj.
Zavjet naš nije u registru sudskom
i mi nismo neki određeni broj;
bezbrojna su naša poklecanja,
i za Boga Oca, i za ljude, i za Duha
kao što su mnoga drvu reckanja:
kada god mi blagujemo Kruha,
kada god se sve poklope naše riječi,
kada svjetlost sva rastjera neki mrak.
Moj Te pogled nikada ne spriječi,
moja suza nikad ne obuzme zrak,
ona pada nekamo u Tvoje visine.
Ti ne plačeš, nemaš vremena za to
sve dok ova zemlja mi ne mine.
Ti si nadvladao nju, Ti si pobijedio zlo,
samim time što si ljubio božanski,
a ne nekim oružjem il' moći.
Sam se prevario zmaj poganski,
nije znao da će skončat' prije noći.
Kažu tri puta si poljubio kamenje,
ponavljaju padove Ti radi njina značaja
jer je kamen srca ljudskog znamenje;
dokazivao si stvarnost svoga odražaja,
da si Čovjek sav, u punom značenju.
Ti si stvorio tu sliku svoga žića,
ostavio trag božanstva na tom stijenju,
sliku Križa kao svoga sveta Lica.
Kad Te trebam, kad Te želim, kada žudim,
tad utipkam Križ Tvoj u memoriju
pa Te imam, pa Te ljubim i uvijek se čudim
jer mi ne činimo ceremoniju.
Ta, i ja sam čovjek od krvi i mesa,
slična Tebi kao što Ti moj si Pralik
kada klecaš pod tim udarcima bijesa.
I, kad padnem, ja tom kamenju sam nalik.
23. ožujka 2019. 21:10:36
No comments:
Post a Comment
just do it