Post obuzima čitavog, cjelovitog čovjeka.
Vrijeme posta i molitve vrijeme je odvojeno od redovnoga protoka vremena, ono je odijeljeno jednim jedinim svakodnevnim raspoloženjem, a to je raspoloženje čežnje za Bogom kojega imamo pod prilikama kruha i vina, a kojega ćemo gledati licem u lice jednoga dana.
To je vrijeme žalovanja za Bogom, ali i neumitnoga približavanja Bogu s kojim ćemo kraljevati, to jest biti blaženi u vječnosti.
Znači da nam nije korizmena pokora samo odricanje od nečega već je to stav, cjelodnevni i cjelonoćni stav molitve i iščekivanja koje se događa upravo zato što smo se odrekli svakoga viška hrane i onoga o čemu previše ovisimo jer naše ovisnosti nas udaljavaju u svijesti od Gospodina, a post nas od toga očisti pa otajstva jasnije doživljavamo jer smo uklonili barem neke prepreke koje nas ometaju u jasnijem sagledavanju božanskoga života.
Mnogi ljudi današnjice uvjereni su da su kršćanstvo i kršćanska moralnost zastarjeli, da ne vrijedi više zakon koji nam u našoj savjesti savjetuje da ne ubijamo, da ne lažemo, da ne krademo, da ne činimo abortuse i eutanazije jer to je propaganda današnjih svjetskih vođa koji nas žele uvjeriti da nas ima previše na kugli zemaljskoj, ali po Isusu Kristu koji je Život, svaki život je svetinja i u vlasti je samo Gospodina Boga; niti jedan život nije u vlasti niti jednoga čovjeka.
Današnje ideologije manipuliraju našim mozgovima putem medija tako da razmišljamo kao i oni, umjetna inteligencija zasjela je na prijestolje svijeta i moramo se klanjati inteligenciji koju je stvorio inteligentan čovjek. No, inteligencija je sposobnost preživljavanja kao što i neki virus ima inteligenciju neko dulje vrijeme i uništava sve oko sebe samo da bi opstao.
U Korizmi razmatramo da nam nije opstanak na prvom mjestu već moralni i vjerski način gledanja na život i ljude, na prirodu i čitav svijet.
Moral u ovome svijetu je nestao kada su ljudi, postepeno kroz stoljeća, pretpostavili sredstvo svome cilju što znači da su povjerovali da je živa istina da cilj opravdava sredstva.
Ako želim stići u točku A, tada moram se poslužiti svojim nogama ili prijevoznim sredstvom B da bih došao tamo gdje želim biti. No, ljudi se klanjaju točki B, a zaboravljaju svoj krajnji cilj, točku A, ono mjesto na koje su željeli stići. I ne stižu nikada na cilj, klanjaju se onome što su si sami načinili radi boljega približavanja onome što zaista žele i za čime zaista čeznu ili su čeznuli kada su krenuli do cilja, a taj cilj je naš Bog s kojim se želimo susresti i koji nas nestrpljivo očekuje.
Čovjek po putu zaboravi zbog svojih grijeha kamo je uopće krenuo, zaboravlja za čime čezne, zaboravi Božji zakon.
Zato je Korizma vrijeme kada se sjećamo svoga jedinoga cilja, Boga i njegovoga zakona kojega možemo izvršavati jer nam je poslao svoga Duha Svetoga da se odupiremo napastima i da ostvarujemo moralno dobro svakoga dana u svakom trenutku.
Nije dovoljno odreći se hrane, a ostati mentalno u svijetu robota i umjetne inteligencije.
Moramo biti mudri, prisjetiti se Božjih zapovijedi i promatrati molitvama Isusa, univerzalnog Boga, ali i univerzalnog i stvarnog čovjeka.
Jer ako nema morala u našim srcima i ako nema etike u našem svakodnevnom životu, ništa nismo postigli, niti sada, niti ćemo ubuduće ikada stići do Isusovih raširenih ruku. 17.02.2024. 08:25
No comments:
Post a Comment
just do it