Dotičem te, Kriste, Živote moj,
gdje poslužujem se životom svojim,
gdje sastavljam udaha mi zbroj,
gdje se gubim u promatranjima mojim.
Kad se budim, daješ mi u srce svijest,
kad počivam, ti si moja stalna tema;
kada odem, kad se vraćam sebe srest,
tada ti si dah moj sve dok mene nema.
I gdje uzimam svoj kruh i hranu,
i kad blagujem na miru i u radu,
nalazim te u tvom nebeskome stanu,
susrećem te u tvom nebeskome gradu.
Kad sam nesvjesna da živim, tada tebe znam,
tada život ima mene, osobnost moju i moj dah.
Kada slavim, kada radosti sa pticama dijelim,
ti me činiš sretnom, mada ja sam samo prah.
Kada dotičem i gledam velike daljine,
kad sam svjesna sebe i svoje slaboće,
tada znam da dotakla sam tvoje haljine,
da u meni život tebe ljubit hoće.
15.02.2024. 04:15
No comments:
Post a Comment
just do it