Kristov sud

Pogleda se Tvoga, Kriste, stidim
jer to mojoj grešnosti i priliči
da se kakvu grijehu nikad ne dam,
da od Tvog pogleda ne obnevidim
već da pokajem se kako doliči,
da se samo Tvojoj ljubavi ja predam,

da se Mukom Tvojom često ganem
i da Tvojoj svetosti ja progovorim,
ili zato da se sjetim životnoga svjetla,
ili zato da bez toga sjeta ja nestanem;
da se sama sa sobom ja dogovorim
kao zametnuta kći Ti sluge Tvoga, Petra

jer me gledaš kao da sam izgubljena,
kao da sam dužna dok Te duša moja gubi,
oviseća o Tvom skrletnome skutu,
a toliko često puta izljubljena
kao zemlja crna, kao kamen grubi
što Te dočekao na Tvom Križnom putu,

tako vezanoga, proslavljena, sveta
kakvoga Te vidim dok u mene sjajiš,
s kapljam' krvi što Ti ispod krune lije
što je načiniše ruke ova svijeta
i dok najveće mi tajne svoje tajiš
zato što mi duša razapeta nije.

U Tvom naručju Ti palica, Tvoja vlast,
Pastiru sviju stvorova što ječe,
milosrdna vlast nad svima nama,
drven štap što dijeli pokoru il' čast,
a u mome srcu jošte prazne riječi zveče
iako sam davno započela s pokorama.
‎14. ‎ožujka ‎2019. 17:38:26