More raste,
a brod lako plovi;
plima sraste
k'o kristali ovi
obalnoga pijeska,
u kamenju rijetka.
Noćas klima reska
kao dah početka.
Mraz bi okopniti,
a kiše griju,
zemlju bi pokriti
da gnijezda se sviju.
Lastavičja, one tu su.
Prvi vjesnici,
nježno sjedaju na dušu,
kao pjesnici.
Nije rano, nije rano,
proljeća je dugi dah
i počinje polagano,
a naglo u isti mah.
09.02.2024. 20:38
No comments:
Post a Comment
just do it