Protjerane misli, snovi
i taj zarobljeni um
koji ulazi u prostor novi
što ga skriva od života šum,
sve će izići na sudu
povezano, u kompletu.
Pamet bistru, bolest ludu
otkrit će mi Bog u kolopletu
dana, događaja, naravi i djela.
Nastat će i duša druga, nova,
pregledna mi postojanja cijela,
jedna nit i osobina svaka slova.
Zato duša na slobodu hoće
jer su uvjeravanja na silu
i bez razbora od ljubavi mekoće,
gore nego zastoj srčanome bilu.
U tebi mi život, Kriste,
a u tvome dvoru i šatori stari.
Ruke, duša, nisu uvijek čiste,
al' ih puko ropstvo zauvijek pokvari.
Ljubav nije prisila i ugnjetavanje,
dovoljna je jedna opomena tvoja,
jedna riječ je dovoljno predavanje
jer si Bog i uzdanica moja.
Zarobljena duša tebe hvali,
Kralju Siona i svijeta kutka svaka.
Ti me slobodnu strovali
na te pašnjake gdje istina je laka.
11.02.2024. 05:21
No comments:
Post a Comment
just do it