Saturday, November 19, 2022

Zraka Kristovoga svjetla

 



Prelijepe su tvoje ceste.

Kada me odvedeš

na te poljane od rosna sjaja,

kad podijeliš Isusove česte,

kad me Šatoru uvedeš,

konopi će moji postati bez kraja.



Ušatorit ću se, srce ostaviti,

prazne grudi šetat će mi gradom

kao da još uvijek bit ću ona ista.

Lako ću si čitav život popraviti,

ali pogledavat ću te, sretna, kradom

kako polažeš me Duši Krista.



Srce osluškivat ću ja svoje

da me vodi ljudima i ulicama,

sigurna ću biti i bez strepnji;

od svih parova bit ćemo mi dvoje

kao lađe punih mreža, s punim udicama;

slobodni od zala svih i prijetnji,



sasvim isto kao i pod Štitom sada.

Kosti moje oprema će moja biti

koja nikada se neće moći oskvrnuti.

Ti ćeš čekati me na kulama grada

da otareš suze što ih više neću liti,

zapaljenih svijeća koje nitko neće utrnuti.



Osjećaš li srce moje uzburkano

poput morskih valova za jaka vjetra,

to je iščekivanje mi obećanog časa

kad će šatorsko mi krilo biti potrgano

da na mene padne zraka Kristovoga svjetla

što će odvesti me do posljednja spasa.

19.11.2022. 21:45



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts