Prelijepe su tvoje ceste.
Kada me odvedeš
na te poljane od rosna sjaja,
kad podijeliš Isusove česte,
kad me Šatoru uvedeš,
konopi će moji postati bez kraja.
Ušatorit ću se, srce ostaviti,
prazne grudi šetat će mi gradom
kao da još uvijek bit ću ona ista.
Lako ću si čitav život popraviti,
ali pogledavat ću te, sretna, kradom
kako polažeš me Duši Krista.
Srce osluškivat ću ja svoje
da me vodi ljudima i ulicama,
sigurna ću biti i bez strepnji;
od svih parova bit ćemo mi dvoje
kao lađe punih mreža, s punim udicama;
slobodni od zala svih i prijetnji,
sasvim isto kao i pod Štitom sada.
Kosti moje oprema će moja biti
koja nikada se neće moći oskvrnuti.
Ti ćeš čekati me na kulama grada
da otareš suze što ih više neću liti,
zapaljenih svijeća koje nitko neće utrnuti.
Osjećaš li srce moje uzburkano
poput morskih valova za jaka vjetra,
to je iščekivanje mi obećanog časa
kad će šatorsko mi krilo biti potrgano
da na mene padne zraka Kristovoga svjetla
što će odvesti me do posljednja spasa.
19.11.2022. 21:45
No comments:
Post a Comment
just do it